Voda koja se koristi u rudarstvu ne može se koristiti za navodnjavanje dok god ne bude očišćena od otrovnih metala, kao što su olovo i krom, što je vrlo skup proces. Ali, obični mikrobi mogu pretvoriti atome metala iz otrovnog u neotrovni oblik, što i otpadnu vodu čini sigurnom za bilje. Više - u prilogu Đorđa Putića.
Rudnici obično troše mnogo vode koja, potom, sadrži otopljene metale i stoga postaje neupotrebljiva i za piće i za navodnjavanje. Otpadna voda sa deponija ugljena elektrana ima isti problem.
Ali, metali mogu imati različite oblike. Recimo, krom 6 je topljiv i jako toksičan, dok se neotrovni krom 3 ne otapa u vodi.
Profesor ekološke mikrobiologije na Univerzitetu A&M, na Floridi, Victor Ibeanusi kaže da njegova patentirana metoda mikrobnog čišćenja može vodu učiniti sigurnom za upotrebu u poljoprivredi.
„Mehanizam mikrobnih sistema je da promijene stanje tih zagađivača tako da oni više nisu biološki dostupni u vodi, znači da ih možemo izdvojiti iz vode.“
S obzirom da se mikrobi vrlo brzo razmnožavaju, naučnici su uspjeli kultivirati sojeve koji uspijevaju u vodi zagađenoj toksičnim metalima. Pomoću granta američkog ministarstva energetike, Ibeanusi je testirao sistem u svom laboratoriju, a potom na drenažnom području jednog rudnika u Alabami.
Tretman 1000 litara otpadne vode zahtijeva jedan mililitar bakterijske kulture i oko 23 grama tekućeg hraniva. Kako bakterije rastu eksponencijalno, za 24 sata one stvore veliku kulturu koja pretvara toksične materijale.
Drugi eksperiment je proveden na jednoj rječici.
„Pokus kod brane Russell, gdje je stalni protok otpadne vode, s bakterijama smo vidjeli da za 3 dana dobijemo bolju maksimalnu precipitaciju, da su se mtali istaložili,“ kaže Ibeanusi.
Rendgenska analiza je pokazala da metali više nisu bili prisutni u otopini. Nakon nekog vremena, u vodotok se vratio i akvatički život.
Ibeanusi i njegov tim sada rade na bakterijama koje mogu sintetizirati proteine koje se također može koristiti u čišćenju otpadne vode.
