''Razmišljam o ljudima koji se s tim moraju nositi cijeli život...,'' kaže Jean, kronična bolesnica.
Ovo je grupa u Boulderu, u državi Colorado, za pružanje podrške ljudima koji pate od dugotrajne boli.
''Ako ste se ikad udarili u ruku čekićem ili vam je zubar brusio zube bez analgetika, zamislite da vam ta bol nije prestala,'' kaže Charles Horowitz, savjetnik za kronično oboljele.
On vodi ovu grupu, pati od kronične boli u leđima.
Liječnici su upozorili Lauren da postaje ovisna o njenim tabletama protiv bolova. Ona pati od kronične boli u vratu.
''To mi liječnici neprestano ponavljaju - da će mi oduzeti lijekove i poslati me psihijatru,'' požalila se Lauren.
Maggie ima glavobolje - i to konstantno:
''Bila sam u nekoliko vrlo uglednih klinika za glavu, gdje su me samo 'nakljukali' tabletama, iako sam im rekla da ne podnosim mnoge od njih. No, uopće me nisu slušali,'' kaže Maggie.
Niti jedan medicinski test ne može ''pokazati'' kroničnu bol. Ali neurološko kartografiranje koje je izvršio znanstvenik s Harvarda Clas Linnman, otkriva da se kod ljudi koji se žale na bol usred naglog trzaja, aktivira nervni sustav puno snažnije u vratu. Za one koji pate od teniskog lakta, aktivacija se događa blizu lakta.
''Puno pacijenata nailazi na skepticizam, u stilu: 'Ma to vjerojatno nije ništa ozbiljno, vi ste preosjetljivi,' no mi pokušavamo dobiti objektivni marker postojeće boli kroz koju prolaze ovi pacijenti,'' pojašnjava Clas Linnman s Medicinskog fakulteta na Sveučilištu Harvard.
Slikanje mozga koje je obavio znanstvenik Tor Wager sa Sveučilišta Colorado pokazuje razlike između dugoročne i iznenadne boli. Iznenadna bol aktivira moždane centre koji upravljaju brzim pokretima:
''Stoga, kad dotaknem vruću šalicu ili kotlić kave, signaliziranje boli odlazi iz mog tijela u brojna mjesta u mozgu, odjednom.''
Za razliku od toga, kronična bol aktivira područja vezana uz emocije i pamćenje, kaže Wager:
''Kad ljudi osjete ovaj vrući stimulans i potom zamisle da im ono spaljuje ruku, i stvara mjehuriće opeklina, osjećaj postaje intenzivniji.''
Ali, kad su se koncentrirali na umirujuće prizore, bol se smanjila.
''Kad ljudi zamišljaju toplu deku za hladnoće, povećavaju aktivnost u ovom sustavu mozga, i time smanjuju bol. Vaša sposobnost da psihološki radite s boli može utjecati na način na koji ovaj sustav pojačava ili smanjuje bol,'' pojašnjava Wager.
To ima smisla za Horrowitza koji je, tijekom godina, posvetio više vremena meditaciji i prijateljima, koji su oblici takozvanog ''ponovnog uokvirivanja'' boli.
''U devedesetim godinama imao sam teški tjelesni invaliditet. Morao sam puzati da bih došao do kupaone noću. Još uvijek živim sa 40 posto kronične boli dnevno, ali uspio sam se riješiti 60 posto boli. Jedna od metoda koje su pomogle bila je okruženost ljudima,'' objašnjava Charles Horowitz.
Horowitz se nada da će, u godinama koje dolaze, otkrića znanstvenika u kartografiranju mozga dovesti do toga da će se više ljudi moći riješiti kronične boli.
