Usprkos znacima političke reforme u Myanmaru posljednjih godina, život nije ništa lakši za muslimansku manjinu Rohingya. Myanmarska vlada i dalje ih odbija priznati kao građane.
Oni su redovite žrtve masovnih napada i bivaju izgnani iz svojih domova u sirotinjske logore. Mnogi smatraju da im je najbolja nada bijeg u susjedne zemlje, što je često veliki rizik.
Ujedinjeni narodi prozvali su Rohingya muslimane najprogonjenijom manjinom.
Bježeći od progona u Myanmaru, Rohingya vide Maleziju, muslimansku zemlju, kao potencijalno utočište. Međutim, budući da Malezija nije potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o izbjeglicama, Rohingya muslimani ne mogu raditi legalno ili upisati djecu u školu - čak ni oni koji su rođeni u toj zemlji.
Aktivisti za prava Rohingya izbjeglica procjenjuju da ih je posljednjih mjeseci pristiglo najmanje 18 tisuća. Većina ih smatra da im je to bio jedini izbor.
Jedan nasilni napad djelomično je paralizirao ruku i vrat Ayuba Khana.
''Pokušao sam pobjeći od svjetine, ali stigli su me i porezali me duž ramena,'' kaže on.
Jedna je gomila ubila roditelje djece u bijegu, dok izbjeglica Nayeemah kaže da su joj krijumčari ljudima ubili muža dok su zajedno bježali s djecom preko Tajlanda u Maleziju:
''U mojoj zemlji ima toliko ubojstava, mučenja i napada, da nisam imala drugog izbora nego da napustim zemlju i odem u Tajland.''
Eman Hossein pobjegao je brodom s oko 400 drugih izbjeglica:
''Kad bi netko od ljudi umro, samo bi ih bacili u ocean. Umrlo je najmanje 50 do 55 ljudi.''
Oko 40 tisuća Rohingya u Maleziji prijavljeno je pri UNHCR-u, Visokom povjereništvu Ujedinjenih naroda za izbjeglice, što ih donekle štiti od uhićenja i deportacije. No, aktivisti procjenjuju da ih barem još toliko nije prijavljeno.
Novopridošla Nayeemah nada se da će otići iz Malezije:
''Ako ostanem ovdje, neću moći upisati djecu u školu. Zato želim da me presele u neku drugu zemlju.''
Aktivist za prava Rohingya manjine, Mohammad Sadek, procjenjuje da je do sada u druge zemlje preseljeno samo oko tisuću Rohingya izbjeglica:
''Brojne izbjeglice čekaju više od trideset godina. Ostaju ovdje pod istim uvjetima bez ikakve nade. Zato bi ih UNHCR trebao preseliti što je prije moguće.''
A za to postoje možda male šanse. No, život izbjeglice u siromaštvu na marginama malezijskog društva ipak je život. I nešto za što mnogi ovdje kažu da je bolje od onog odakle su došli.
