Linkovi

Pokret 'od farme do škole' koristi i obiteljskim farmama i školarcima

  • Steve Baragona, VOA

Mladim umovima treba zdrava hrana da bi rasli. A obiteljskim farmama trebaju stalne mušterije da bi prosperirale. Širom svijeta, pokret povezivanja toga dvoga pokazuje se dobrim za obje strane. Na današnji Svjetski dan hrane, novinar Glasa Amerike Steve Baragona detaljnije zagleda u svjetski pokret nazvan 'od farme do škole'.

Vrijeme je ručka u osnovnoj školi Ruth Ann Monroe, kraj Washingtona. Djeca u redu čekaju na svinjsku pečenku s lokalne farme.

Jeffrey Proulx vodi kafeterije ovog školskog okruga: „Imamo i lokalne jabuke. Danas serviramo Golden Delicious iz voćnjaka Rinehart, ovdje u Smithsburgu.“

Oko 85 posto školskih jabuka dolazi iz voćnjaka J.D. Rineharta, udaljenog samo dvadesetak kilometara. „U školama žele jabuke otprilike ove veličine,“ kaže Rinehart.

On i Proulx su dio rastućeg broja partnerstava u pokretu 'od farme do škole', u Sjedinjenim Državama.

Škole dnevno služe obroke za više od 30 miliona djece. Oko 20 miliona su djeca iz obitelji niskih primanja, koja ovise o vladinim subvencioniranim obrocima kako ne bi bila gladna i uspjela se fokusirati na učenje.

No, većina škola ne kuha svježe obroke, kaže Jeffrey Proulx. „Sveli smo se na obroke koji idu iz kutije u pećnicu. To su potpuno procesuirani obroci koje samo treba zagrijati. Odlučili smo vratiti se unatrag i ustvari ponovo kuhati hranu.“

Kritičari kažu da procesuirani školski obroci doprinose epidemiji debljine kod djece. Ali novi vladini propisi imaju za cilj učiniti hranu u kafeterijama zdravijom. Proulx kaže da svježi sastojci olakšavaju smanjenje nezdravih količina soli i masti u hrani. „Način na koji se to postiže je da ju sami kuhamo i da stvarno kontroliramo što kuhamo, sami pribavljajući namirnice.“

Nabava od lokalnih farmera pomaže da novac ode u lokalnu ekonomiju, kaže J.D. Rinehart: „Nama to omogućuje da moderniziramo svoje pogone, da kupujemo opremu lokalno. Zadržati novac ovdje u regiji je ogromna stvar ne samo za nas nego za one kojima koristi da od njih kupujemo.“

Zadržati novac u lokalnoj ekonomiji, a istovremeno pružiti svježu hranu lokalnim školarcima – lako se razumije zašto su se programi 'od farme do škole' proširili, od 6 saveznih država 1997. do svih 50 danas.

No, Sjedinjene Države nisu svjetski lider tog pokreta, kaže Carmen Burbano iz Svjetskog programa za hranu: „Najveći uspjeh u tome je – Brazil!“

Kao brazilski predsjednik, Luis Inacio Lula da Silva je svjetski priznat za svoj plan 'Nula gladnih'.

„Jedan od temelja tog plana bio je program školskih obroka. Ali, 2009., shvatili su da bi taj program, koji je vladu puno koštao, mogao pomoći u povezivanju obiteljskih farmera s tim programom,“ kaže Burbano.

Brazilski program sada propisuje da 30 posto školskih obroka mora potjecati od lokalnih farmera. On se pokazao tako uspješnim da Brazil sada pomaže određenom broju afričkim zemalja da uspostave svoje vlastite programe kojima bi ojačali i djecu i farmere.
XS
SM
MD
LG