Kolačići su za nju simbol utjehe i ugode... makar nikad nije nijedan pojela! Camilla Kuhns je jedna od 24 miliona Amerikanaca koji pate od poremećaja jedenja. No, ona se sa svojom nevoljom nosi na neobičan način: okruživši se maslacem, šećerom i jajima, ona peče kekse i kolačiće.
Kuhinja je zadnje mjesto gdje biste očekivali da vidite Camillu Kuhns. Ali, bez recepta i bez brojenja kalorija, ona uspijeva napraviti savršene kekse sa čokoladom. Njezinu majku i danas čudi kako to da terapija pečenjem za Camillu funkcionira s obzirom na njezin strah od hrane. Kako sama ne jede što ispeče, brat Seth joj je glavni kušač, a mama pomaže sa glazurom.
Camilla pati od anoreksije već skoro dva desetljeća, od kad joj je bilo 11 godina. Uspijevala je držati svoj poremećaj pod kontrolom u više navrata i na duže vrijeme, ali se on uvijek vraća. Sada, s 29 godina, visoka je 1,72 metra, teška jedva 45 kilograma i nasmrt se izgladnjuje. „S anoreksijom,“ kaže, „nikad nisi dovoljno mršav, uvijek ima još kila za izgubiti.“
Piše blog u kojemu se naziva Night Baker, jer često u kuhinji nalazi spas u besanim noćima. Tu otkriva i što uopće pojede u jednom danu – glavicu karfiola i jušnu žlicu nekih oraha. U detalje opisuje i svoj režim tjelovježbe – od 4 do 6 sati dnevno!
Svoj websajt koristi i za prodaju vlastitih kolačića i keksa kako bi namaknula novce potrebne za terapiju. Keks po keks, Camilla je zaradila 7 hiljada dolara, što je dovoljno za tjedan dana terapije u jednom lječilištu u Utahu.
Terapeut Nicole Hawkins kaže da se kod poremećaja jedenja uopće ne radi o hrani niti o tome kako pacijenti doživljavaju svoj izgled. Radi se o dubokom osjećaju manje vrijednosti, tjeskobe, depresije, srama. U ogledalu, kaže ona, Camilla ne vidi mršavicu, nego 'bezvrijednicu'.
Uz pomoć porodice i lokalne crkve, Camilla je prikupila dodatna sredstva povrh onih 7 hiljada i započela liječenje. Kaže da joj terapija nije laka, da poželi prekinuti svaki dan, ali onda pomisli na sve one koji su investirali u nju i njenu budućnost i ipak ostane.
Nada se da će se vratiti u svoje omiljeno mjesto, kuhinju, i da kolačići neće biti samo utjeha dok ih radi, nego da će ih moći i jesti.
Kuhinja je zadnje mjesto gdje biste očekivali da vidite Camillu Kuhns. Ali, bez recepta i bez brojenja kalorija, ona uspijeva napraviti savršene kekse sa čokoladom. Njezinu majku i danas čudi kako to da terapija pečenjem za Camillu funkcionira s obzirom na njezin strah od hrane. Kako sama ne jede što ispeče, brat Seth joj je glavni kušač, a mama pomaže sa glazurom.
Camilla pati od anoreksije već skoro dva desetljeća, od kad joj je bilo 11 godina. Uspijevala je držati svoj poremećaj pod kontrolom u više navrata i na duže vrijeme, ali se on uvijek vraća. Sada, s 29 godina, visoka je 1,72 metra, teška jedva 45 kilograma i nasmrt se izgladnjuje. „S anoreksijom,“ kaže, „nikad nisi dovoljno mršav, uvijek ima još kila za izgubiti.“
Piše blog u kojemu se naziva Night Baker, jer često u kuhinji nalazi spas u besanim noćima. Tu otkriva i što uopće pojede u jednom danu – glavicu karfiola i jušnu žlicu nekih oraha. U detalje opisuje i svoj režim tjelovježbe – od 4 do 6 sati dnevno!
Svoj websajt koristi i za prodaju vlastitih kolačića i keksa kako bi namaknula novce potrebne za terapiju. Keks po keks, Camilla je zaradila 7 hiljada dolara, što je dovoljno za tjedan dana terapije u jednom lječilištu u Utahu.
Terapeut Nicole Hawkins kaže da se kod poremećaja jedenja uopće ne radi o hrani niti o tome kako pacijenti doživljavaju svoj izgled. Radi se o dubokom osjećaju manje vrijednosti, tjeskobe, depresije, srama. U ogledalu, kaže ona, Camilla ne vidi mršavicu, nego 'bezvrijednicu'.
Uz pomoć porodice i lokalne crkve, Camilla je prikupila dodatna sredstva povrh onih 7 hiljada i započela liječenje. Kaže da joj terapija nije laka, da poželi prekinuti svaki dan, ali onda pomisli na sve one koji su investirali u nju i njenu budućnost i ipak ostane.
Nada se da će se vratiti u svoje omiljeno mjesto, kuhinju, i da kolačići neće biti samo utjeha dok ih radi, nego da će ih moći i jesti.
