U posljednjim tjednima pred američke izbore, dva dokumentarna filma - jedan konzervativni, drugi liberalni - pokušavaju diskreditirati predsjedničkog kandidata suprotnog tabora. Dinesh D'Souza je autor filma „Obamina Amerika 2016“, koji karakterizira predsjednika Obamu kao ne-američkog, dok liberalni satirični film „Janeane iz Des Moinesa“ ismijava republikance po pitanjima zdravstvene skrbi, istospolnog braka i ekonomije. Nakana obiju filmova je - privući glasače sebi ili odvući od suparnika. No, mogu li?
U filmu „Obamina Amerika 2016“, autor Dinesh D'Souza tvrdi da američki predsjednik ima skrivene nakane po pitanju vjere, rata i ekonomije. Od premijere, film je zaradio više od 30 miliona dolara, postavši drugi po profitabilnosti politički dokumentarac u povijesti.
Nina Seavey, direktorica Dokumentarnog centra Univerziteta George Washington, kaže da je cilj takvih filmova da ojačaju strasti kod birača istog uvjerenja. "Morate naći put do njihova srca tako da vam možda sami neće dati 25 dolara, ali će ići okolo i prikupiti za vas još više novaca. Oni su ti koji odlaze od vrata do vrata i registriraju birače, pridobijaju ih na svoju stranu, o kojem god se političkom cilju radilo, u ovom slučaju o porazu Obame."
Liberalni satirički 'lažni' dokumentarac „Janeane iz Des Moinea“ dopada se demokratima jer ismijava republikanske kandidate. Fiktivna Janeane - u interpretaciji glumice Jane Edith Wilson - je republikanka iz Iowe, koja odlazi na prave republikanske skupove.
Janeane se žučno protivi Obaminom planu o zdravstvenoj skrbi sve dok sama ne izgubi posao, izgubi zdravstveno osiguranje i otkriva da ima rak dojke.
Filmovi poput ovih nisu ništa novo. Mjesecima prije izbora 2004., Michael Moore je svojim dokumentarcem „Fahrenheit 9/11“ na meti imao predsjednika Georgea W. Busha. "Kada mu je rečeno da je prvi avion udario u Svjetski trgovinski centar, koji su teroristi napali samo osam godina ranije, gospodin Bush je odlučio da ipak ode na svoje fotografiranje." Film je zaradio u kinima skoro 120 miliona dolara.
"Dokumentarac s najvećom zaradom ikad! Da li je porazio Georgea Busha? Nije!" - ističe Nina Seavey.
Seavey kaže da najozbiljniji dokumentarni filmovi ne dolaze do masovne publike jer ih se prikazuje u malom broju kina.
Jedan takav film je „Taksi do mračne strane“, autora Alexa Gibneya, nagrađen Oskarom, koji govori o mučenju pri ispitivanju osumnjičenika za terorizam u vrijeme administracije predsjednika Georgea W. Busha.
"Neće biti nečuvenog kršenja ljudskog digniteta... To je prilično nejasno." – čuje se predsjednik Bush na konferenciji za tisak. A, jedan američki vojnik kaže: "Rečeno nam je da budemo grubi sa Iračanima koji neće surađivati. Također nam je rečeno da oni nisu ništa drugo nego psi. I tako, odjednom, i počneš gledati na te ljude kao da više nisu ljudi."
Ovakvi filmovi bi mogli imati učinka, ali, na koncu, kaže Seavey, budu zaboravljeni. Ona navodi film Ala Gorea "Neugodna istina" o globalnom zatopljavanju.
"Vidio sam naučnike koji su bili proganjani, ismijavani, lišavani zaposlenja, dohotka, jednostavno zato što su ih činjenice koje su otkrili vodile do neugodne istine," govori u filmu, kao narator, bivši potpredsjednik Gore.
"Svi smo mislili da će to dovesti do revolucije u shvaćanju da moramo nešto učiniti oko zagrijavanja naše planete," kaže Seavey.
Ona se, međutim, sveudilj nada da će mali filmovi s konstruktivnom porukom ipak ostaviti utisak na američke birače, kada do njih dopru bilo putem kablovske televizije ili strimingom sa interneta.
U filmu „Obamina Amerika 2016“, autor Dinesh D'Souza tvrdi da američki predsjednik ima skrivene nakane po pitanju vjere, rata i ekonomije. Od premijere, film je zaradio više od 30 miliona dolara, postavši drugi po profitabilnosti politički dokumentarac u povijesti.
Nina Seavey, direktorica Dokumentarnog centra Univerziteta George Washington, kaže da je cilj takvih filmova da ojačaju strasti kod birača istog uvjerenja. "Morate naći put do njihova srca tako da vam možda sami neće dati 25 dolara, ali će ići okolo i prikupiti za vas još više novaca. Oni su ti koji odlaze od vrata do vrata i registriraju birače, pridobijaju ih na svoju stranu, o kojem god se političkom cilju radilo, u ovom slučaju o porazu Obame."
Liberalni satirički 'lažni' dokumentarac „Janeane iz Des Moinea“ dopada se demokratima jer ismijava republikanske kandidate. Fiktivna Janeane - u interpretaciji glumice Jane Edith Wilson - je republikanka iz Iowe, koja odlazi na prave republikanske skupove.
Janeane se žučno protivi Obaminom planu o zdravstvenoj skrbi sve dok sama ne izgubi posao, izgubi zdravstveno osiguranje i otkriva da ima rak dojke.
Filmovi poput ovih nisu ništa novo. Mjesecima prije izbora 2004., Michael Moore je svojim dokumentarcem „Fahrenheit 9/11“ na meti imao predsjednika Georgea W. Busha. "Kada mu je rečeno da je prvi avion udario u Svjetski trgovinski centar, koji su teroristi napali samo osam godina ranije, gospodin Bush je odlučio da ipak ode na svoje fotografiranje." Film je zaradio u kinima skoro 120 miliona dolara.
"Dokumentarac s najvećom zaradom ikad! Da li je porazio Georgea Busha? Nije!" - ističe Nina Seavey.
Seavey kaže da najozbiljniji dokumentarni filmovi ne dolaze do masovne publike jer ih se prikazuje u malom broju kina.
Jedan takav film je „Taksi do mračne strane“, autora Alexa Gibneya, nagrađen Oskarom, koji govori o mučenju pri ispitivanju osumnjičenika za terorizam u vrijeme administracije predsjednika Georgea W. Busha.
"Neće biti nečuvenog kršenja ljudskog digniteta... To je prilično nejasno." – čuje se predsjednik Bush na konferenciji za tisak. A, jedan američki vojnik kaže: "Rečeno nam je da budemo grubi sa Iračanima koji neće surađivati. Također nam je rečeno da oni nisu ništa drugo nego psi. I tako, odjednom, i počneš gledati na te ljude kao da više nisu ljudi."
Ovakvi filmovi bi mogli imati učinka, ali, na koncu, kaže Seavey, budu zaboravljeni. Ona navodi film Ala Gorea "Neugodna istina" o globalnom zatopljavanju.
"Vidio sam naučnike koji su bili proganjani, ismijavani, lišavani zaposlenja, dohotka, jednostavno zato što su ih činjenice koje su otkrili vodile do neugodne istine," govori u filmu, kao narator, bivši potpredsjednik Gore.
"Svi smo mislili da će to dovesti do revolucije u shvaćanju da moramo nešto učiniti oko zagrijavanja naše planete," kaže Seavey.
Ona se, međutim, sveudilj nada da će mali filmovi s konstruktivnom porukom ipak ostaviti utisak na američke birače, kada do njih dopru bilo putem kablovske televizije ili strimingom sa interneta.
