Ukoliko bi se držali latinske izreke koja kaže „čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu“, šta bismo onda rekli za bosanskohercegovačko društvo u kojem se tako malo čita i kupuju knjige?
Ljudi su više zainteresovani za telenovele, mladi za internet, neki nemaju novca, a neki se „vade“ na nedostatak vremena. Uostalom, ljubav prema knjizi se njeguje brižljivo - od porodice, škole, pa do okruženja koje bi trebalo da se odnosi prema knjizi kao istinskoj duhovnoj vrijednosti.
Šta je razlog da je knjiga, kao i ostala štampana izdanja, sada stavljena u drugi plan, pitali smo građane:
Boraveći u inostranstvu, univerzitetski profesor i književnik Nenad Veličković ostao je iznenađen brojem ljudi koji čitaju knjige u sredstvima javnog prevoza. To ga je ponukalo da u Sarajevu napravi mali eksperiment. Vozeći se tramvajem, želio je izbrojiti putnike i zabilježiti naslove koje čitaju:
„Uđete u jedan tramvaj i onda vidite koliko sjedi ljudi unutra a koliko čita. Pa tako na svakoj stanici uđete i izađete, u svakom tramvaju prebrojite ljude, pogledate koliko ima knjiga i na kraju saberete - 700 ljudi, dvije knjige, i dođete do nekog postotka. Ne možete vi iz toga reći sad ljudi u Sarajevu čitaju 0,3 posto, bez veze je izvlačiti takve zaključke. Ali činjenica je da u javnom prevozu u Sarajevu ljudi čitaju puno manje nego na tom istom mjestu u većim gradovima u Evropi“, kaže Veličković.
Film, televizija, internet - sve su to mediji koji savremenom čovjeku nude sadržaje na zanimljiviji, i možda lakši, način, što uveliko utiče da se knjiga sve manje čita, a sve više „gleda“, smatra Veličković:
„Ako ćete birati između toga da gledate film ili da čitate knjigu po kojoj je film snimljen, a koja nema nekih većih kvaliteta osim te priče od koje se može napraviti film, onda je normalno da ćete radije gledati film nego čitati takvu knjigu. Internet je isto tako stvar gdje ljudi dolaze do informacija koje su im potrebne, nudi kraće sadržaje, pa onda ljudi mogu za manje vremena doći do željenih utisaka ili impresija.“
Činjenica je i da slaba kupovna moć onemogućava bh. građane da sebi priušte željeno štivo. Nedavno održani Ljetni sajam knjige u Sarajevu, koji je okupio bh. i srbijanske izdavače, ocijenjen je neuspješnim.
„Da li je to sada zbog nedostatka novca, teško, budući da se narod uopće ne interesuje. Čak imate situacija gdje ljudi dođu pa se razljute - kao ovo je već ko zna koji sajam, zašto toliko sajmova itd. Smiješno je pričati o tome. Ako odemo u neku stranu zemlju i pogledamo koliko se knjige prodaju i koliko ljudi cijene knjige, sve je definitivno do naše ne-svijesti“, kaže izdavač Sulejman Hibić.
„Kupuju se knjige, ali ne u onoj meri koja je dovoljna da dalje funkcioniše izdavač ili prodavac“, navodi Verica Jeremijević, takođe izdavač.
Biblioteke ipak sve punije
Ali, istovremeno, sve je više čitalaca koji se učlanjuju u Narodnu i univerzitetsku biblioteku Republike Srpske, kaže bibliotekarka Orijana Vuković.
„Naravno, uvijek može biti bolje. Mi se trudimo da to popularizujemo na razne načine, organizujući razne radionice, književne večeri, druženja uz muziku. Imali smo nekoliko puta ove godine akcije besplatnog upisa u biblioteku i to su bile veoma posjećene akcije“, kaže Orijana Vuković.
I Biblioteka Sarajeva može se pohvaliti zainteresovanošću građana ovog grada prema pisanoj riječi, navodi bibliotekarka Dženana Hadžiabdić:
„Imali smo nevjerovatan odziv kada je u pitanju besplatno učlanjenje. To je bila jedna pogodnost koju smo nudili svim našim sugrađanima. Bilo je zaista nevjerovatno koliko su ljudi željeli da se učlane.“
Pasioniranu privrženost čitanju pokazuju slijepe osobe, kaže za RSE direktor Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH Sakib Pleh.
„Za razliku od lica koja normalno vide i koja zaista malo čitaju - uvijek na prvo mjesto stavljam naše političare i ministre koji nikako ne čitaju. Koristeći biblioteke, slijepa i slabovidna lica su jako dobri čitači zato što je njima knjiga jedini prozor u svijet. Njih faktički ništa drugo ne interesuje osim knjige. Ne idu u kina, u pozorište, slabo se kreću ulicom, i svoje nasušne potrebe zadovoljavaju kroz knjigu i zato svaki dan imamo novi broj korisnika. Nama se javljaju djeca od pet godina do staraca do 70 godina sa jednom jedinom namjerom - da pročitaju što bolju knjigu“, kaže Sakib Pleh.
Naš sagovornik sa početka priče, profesor Nenad Veličković, smatra da obrazovni sistem ima važnu ulogu u odgajanju novih čitalaca.
„Ne možete vi očekivati od ljudi da cijene i poštuju knjigu, da razumiju knjigu i da razlikuju dobru od loše knjige ili uživaju u čitanju ako im to svojim primjerom ili u periodu u kom ste im mogli to preporučiti niste uradili. Kad treba knjigu preporučiti kao autoritet za neke oblasti u životu, mi to ne uradimo, zloupotrebljavamo i knjigu i književnost za neke druge ciljeve, onda što bi ljudi čitali?“, zaključuje Nenad Veličković.
Ljudi su više zainteresovani za telenovele, mladi za internet, neki nemaju novca, a neki se „vade“ na nedostatak vremena. Uostalom, ljubav prema knjizi se njeguje brižljivo - od porodice, škole, pa do okruženja koje bi trebalo da se odnosi prema knjizi kao istinskoj duhovnoj vrijednosti.
Šta je razlog da je knjiga, kao i ostala štampana izdanja, sada stavljena u drugi plan, pitali smo građane:
Boraveći u inostranstvu, univerzitetski profesor i književnik Nenad Veličković ostao je iznenađen brojem ljudi koji čitaju knjige u sredstvima javnog prevoza. To ga je ponukalo da u Sarajevu napravi mali eksperiment. Vozeći se tramvajem, želio je izbrojiti putnike i zabilježiti naslove koje čitaju:
„Uđete u jedan tramvaj i onda vidite koliko sjedi ljudi unutra a koliko čita. Pa tako na svakoj stanici uđete i izađete, u svakom tramvaju prebrojite ljude, pogledate koliko ima knjiga i na kraju saberete - 700 ljudi, dvije knjige, i dođete do nekog postotka. Ne možete vi iz toga reći sad ljudi u Sarajevu čitaju 0,3 posto, bez veze je izvlačiti takve zaključke. Ali činjenica je da u javnom prevozu u Sarajevu ljudi čitaju puno manje nego na tom istom mjestu u većim gradovima u Evropi“, kaže Veličković.
Film, televizija, internet - sve su to mediji koji savremenom čovjeku nude sadržaje na zanimljiviji, i možda lakši, način, što uveliko utiče da se knjiga sve manje čita, a sve više „gleda“, smatra Veličković:
„Ako ćete birati između toga da gledate film ili da čitate knjigu po kojoj je film snimljen, a koja nema nekih većih kvaliteta osim te priče od koje se može napraviti film, onda je normalno da ćete radije gledati film nego čitati takvu knjigu. Internet je isto tako stvar gdje ljudi dolaze do informacija koje su im potrebne, nudi kraće sadržaje, pa onda ljudi mogu za manje vremena doći do željenih utisaka ili impresija.“
Činjenica je i da slaba kupovna moć onemogućava bh. građane da sebi priušte željeno štivo. Nedavno održani Ljetni sajam knjige u Sarajevu, koji je okupio bh. i srbijanske izdavače, ocijenjen je neuspješnim.
„Da li je to sada zbog nedostatka novca, teško, budući da se narod uopće ne interesuje. Čak imate situacija gdje ljudi dođu pa se razljute - kao ovo je već ko zna koji sajam, zašto toliko sajmova itd. Smiješno je pričati o tome. Ako odemo u neku stranu zemlju i pogledamo koliko se knjige prodaju i koliko ljudi cijene knjige, sve je definitivno do naše ne-svijesti“, kaže izdavač Sulejman Hibić.
„Kupuju se knjige, ali ne u onoj meri koja je dovoljna da dalje funkcioniše izdavač ili prodavac“, navodi Verica Jeremijević, takođe izdavač.
Biblioteke ipak sve punije
Ali, istovremeno, sve je više čitalaca koji se učlanjuju u Narodnu i univerzitetsku biblioteku Republike Srpske, kaže bibliotekarka Orijana Vuković.
„Naravno, uvijek može biti bolje. Mi se trudimo da to popularizujemo na razne načine, organizujući razne radionice, književne večeri, druženja uz muziku. Imali smo nekoliko puta ove godine akcije besplatnog upisa u biblioteku i to su bile veoma posjećene akcije“, kaže Orijana Vuković.
I Biblioteka Sarajeva može se pohvaliti zainteresovanošću građana ovog grada prema pisanoj riječi, navodi bibliotekarka Dženana Hadžiabdić:
„Imali smo nevjerovatan odziv kada je u pitanju besplatno učlanjenje. To je bila jedna pogodnost koju smo nudili svim našim sugrađanima. Bilo je zaista nevjerovatno koliko su ljudi željeli da se učlane.“
Pasioniranu privrženost čitanju pokazuju slijepe osobe, kaže za RSE direktor Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH Sakib Pleh.
„Za razliku od lica koja normalno vide i koja zaista malo čitaju - uvijek na prvo mjesto stavljam naše političare i ministre koji nikako ne čitaju. Koristeći biblioteke, slijepa i slabovidna lica su jako dobri čitači zato što je njima knjiga jedini prozor u svijet. Njih faktički ništa drugo ne interesuje osim knjige. Ne idu u kina, u pozorište, slabo se kreću ulicom, i svoje nasušne potrebe zadovoljavaju kroz knjigu i zato svaki dan imamo novi broj korisnika. Nama se javljaju djeca od pet godina do staraca do 70 godina sa jednom jedinom namjerom - da pročitaju što bolju knjigu“, kaže Sakib Pleh.
Naš sagovornik sa početka priče, profesor Nenad Veličković, smatra da obrazovni sistem ima važnu ulogu u odgajanju novih čitalaca.
„Ne možete vi očekivati od ljudi da cijene i poštuju knjigu, da razumiju knjigu i da razlikuju dobru od loše knjige ili uživaju u čitanju ako im to svojim primjerom ili u periodu u kom ste im mogli to preporučiti niste uradili. Kad treba knjigu preporučiti kao autoritet za neke oblasti u životu, mi to ne uradimo, zloupotrebljavamo i knjigu i književnost za neke druge ciljeve, onda što bi ljudi čitali?“, zaključuje Nenad Veličković.
| Preuzeto od "RSE" |
